Archive for March, 2009

Internacionalizacija Amazonije

Odgovor brazilskog ministra prosvete americkim studentima – severnoamericka stampa je odbila da ga objavi…

Internacionalizacija Amazonije

U toku nedavne debate na jednom americkom univerzitetu, brazilskog ministra prosvete studenti su pitali sta misli o internacionalizaciji Amazonije. Americki student je postavio svoje pitanje uz napomenu da ocekuje odgovor humaniste, a ne Brazilca.

Evo sta je odgovorio Gospodin Cristovam Buarque:

Naravno, kao Brazilac bih se jednostavno usprotivio internacionalizaciji Amazonije. Kolika god bila nebriga nasih vlada za to bogatstvo, ono je nase.

Kao humanista, svestan opasnosti koja preti degradiranju covekove okoline u Amazoniji, mogao bih zamisliti da Amazonija bude internacionalizovana, kao uostalom i sve drugo sto je jako vazno za covecanstvo. Ako bismo, u ime humanisticke etike, trebali da interncionalizujemo Amazoniju, onda bismo trebali interncionalizujemo i naftne rezerve celog sveta. Nafta je isto toliko vazna za buducnost covecanstva koliko i Amazonija. Ali, uprkos tome, gospodari naftnih rezervi osecaju da imaju pravo da povise ili snize njenu cenu ili proizvodnju.

Isto tako bi trebalo internacionalizovati finansijski kapital bogatih zemalja. Ako je Amazonija rezerva za celo covecanstvo, onda nju niko ne sme spaljivati sopstvenom voljom, voljom jednog vlasnika ili jedne zemlje. Spaljivati Amazoniju je isto tako ozbiljno kao i nezaposlenost koju su izazvali americki i britanski i slicni spekulanti globalne ekonomije. Ne smemo dopustiti da samovolja spekulanata upropasti finansijske rezerve celih zemalja.

Pre internacionalizacije Amazonije zeleo bih da budem svedok internacionalizacije svih muzeja sveta. Luvr ne treba da pripada samo Francuskoj. Svaki muzej na svetu je cuvar najlepsih dela ljudskog genija. Ne smemo ostaviti da tim kulturnim bogatstvom, isto kao ni prirodnim bogatstvom Amazonije, manipulise ili ga unisti jedan vlasnik ili jedna zemlja. Pre izvesnog vremena je jedan japanski milioner odlucio da sa skupa s njim samim sahrane i sliku jednog velikog majstora. Pre nego se to dogodi, trebalo bi internacionalizovati tu sliku.

Dok se odvija nas susret, Ujedinjene nacije organizuju Forum Milenijuma, ali neki predsednici drzava su imali poteskoca da stignu na Forum, zbog problema na granici Sjedinjenih Drzava. Mislim dakle da bi Nju Jork, sediste Ujedinjenih nacija, trebalo internacionalizovati. Makar Manhatan trebalo bi da pripada celom covecanstvu, kao uostalom i Pariz, Venecija, Rim, London, Rio de Zaneiro, Brazilija. Svaki grad sa svojom posebnom lepotom i svojom istorijom trebalo bi da pripada celom svetu.

Ako Sjedinjene Drzave hoce da internacionalizuju Amazoniju zbog toga sto je opasno ostaviti je u rukama Brazilaca, hajdemo onda da internacionalizujemo i nuklearni arsenal Sjedinjenih Drzava, jer su one u stanju njime da se posluze, sto bi ponovo izazvalo razaranja daleko obimnija od pozara u Amazoniji koji su za zaljenje.

U toku nedavnih rasprava izmedju americkih predsednickih kandidata, oni su zastupali ideju o internacionalizacij i sumskih rezervi sveta, s tim da se za uzvrat izbrisu dugovi siromasnih zemalja.

Pocnimo dakle s tim da iznos tog duga upotrebimo tako da osiguramo svoj deci sveta da se hrane i da idu u skolu. Internacionalizujmo decu, i postupajmo prema njima, gde god da su se rodila, kao prema bogatstvu koje zasluzuje paznju celog sveta. Daleko vise od Amazonije.

Kad svi rukovodioci sveta budu postupali sa siromasnom decom kao sa ljudskom bastinom, nece ih pustiti da rade umesto da idu u skolu, niti da umiru, umesto da zive.

Kao humanista, pristajem da zastupam ideju internacionalizacije sveta. Ali, sve dok mene svet smatra Brazilcem, boricu se da Amazonija ostane nasa, brazilska. I samo nasa!

 

Tri ovakve vesti za dve nedelje?!?

Радован Т. (55), његов син Дејан (25) и Милован Г. (22) из Осечине ухапшени због сумње да су силовали Д. Ј. (14). У последње две недеље у Србији ово је трећи случај да тројица силују малолетницу
Ваљевска полиција их је ухапсила и терете се да су сексуално злостављали девојчицу од септембра 2008. до марта ове године. Д. Ј. је приликом последњег силовања задобила тешке повреде.
Радован, Дејан и Милован сумњиче се да су уз претњу силом у протеклих седам месеци силовали четрнаестогодишњу девојчицу. Извор Пресса близак истрази каже да постоје докази да је Д. Ј. силована неколико пута.
- Д. Ј. живи у близини Радованове фирме. Вероватно ју је колима повезао у школу. Тако је све почело! Она је силована углавном у колима Радована Т. и његовог сина. Девојчица се налази у тешком психичком стању после тортуре која је трајала седам месеци! Радован, Дејан и Милован претили су Д. Ј. да ће побити њене сестре и родитеље и запалити јој кућу уколико открије да су је они силовали! Приликом последњег злостављања задобила је тешке повреде. Сва у модрицама отишла је у школу, па је њена наставница пријавила полицији. Осумњичена тројица одмах су ухапшена – наводи наш извор, и додаје:
- Д. Т. је из околине Осечине, у којој иде у основну школу. Радован Т. је власник угледне фирме из Осечине која се бави производњом намештаја. Његов син Дејан одраније је познат полицији.
Осумњичени Радован и Дејан Т., као и Милован Г., у законском року уз кривичну пријаву биће приведени истражном судији Окружног суда у Ваљеву.

Ovo je poslednja vest, preuzeta je iz Press-a. Nemam sada volje da prekucavam i ispravljam ovu ćirilicu.
Tri silovanja maloletnih devojčica u dve nedelje – za koje se zna!
Na sve to, tekstovi koje novine objavljuju ne brinu o zaštiti identiteta i zaštiti privatnosti ovih devojčica.
Iz teksta smo joj saznali inicijale, da je iz okoline Osečine, da živi u blizini firme jednog od učinilaca ovog dela (dok za njega nisu propustili da napišu da je vlasnik ugledne firme), da ima sestre, da ide u osnovnu školu u Osečini…

Koliko treba vremena prosečnom stanovniku/ci Osečine da shvati ko je silovana devojčica?

Тројица ученика средње школе у Ивањици, Д. П. (18), К. Р. (17) и Б. П. (17) силовали су 13. марта петнаестогодишњу девојчицу у недовршеној кући у улици Бранислава Нушића у центру овог места! Тројица младића позвала су несрећну девојчицу да се нађу у центру града, јер су имала поруку за њу од њене симпатије.
- Нашли су се са девојчицом у недовршеној кући у центру Ивањице. Одмах су насрнули на њу и док су је двојица држала за руке, трећи ју је силовао. Тако су је сва тројица напаствовала, упркос томе што их је девојчица преклињала да престану. После једночасовног иживљавања, тројица напасника запретила су девојчици да држи језик за зубима. Силована девојчица испричала је другу шта су јој Д. П., К. Р. и Б. П. урадили. Он јој је одмах рекао да све исприча својој мајци и да их пријави полицији, што је она и урадила. Тројица младића убрзо су ухапшена, а на саслушању у полицији негирали су силовање малолетне другарице. Сва тројица осумњичених су на саслушању тврдили да је ова петнаестогодишњакиња сама хтела групни секс са њима, па су и они пристали – рекли су у полицији. Тројици осумњичених одређен је притвор.

Slično kao i prethodna vest, samo sa malo manje podataka… Ali, mala je Ivanjica… ne sumnjam da se već naveliko zna ko je u pitanju… Ono što je u ovoj vesti mnogo više zabrinjavajuće je odbrana trojice mladića – koji negiraju silovanje i tvrde da je ona htela grupni seks sa njima, a oni pristali… C,c,c,c,c – još samo da su rekli da su se opirali njenim ubedjivanjima…pa da ih je naterala (ili primenila silu). GRRRRRR!!!

Београдска полиција ухапсила је у уторак тројицу младића старости од 18 до 20 година због сумње да су у понедељак увече отели и силовали Д. Б. (15)! Младићи, за које се претпоставља да су наркомани, сачекали су девојчицу испред њене школе и одвели је у подрум зграде у Устаничкој улици 65 у Београду, у којем су је држали до уторка по подне.
- Полицајци су упали у подрум зграде након дојаве станара да се чује гласна техно музика, али и да неко вришти. У исто време јавили су се и родитељи девојчице, која је успела да их позове мобилним телефоном. Када су полицајци ушли у подрум, затекли су тројицу младића и Д. Б. полунагу и потпуно изнемоглу на столици! Девојчица је била у тешком стању, малаксала и исцрпљена. Плакала је. Рекла је да су је држали целу ноћ у подруму и да ју је један од њих силовао. Затим се онесвестила и пала са столице на под – каже наш саговорник из полиције. Засад је утврђено да је један од њих силовао девојчицу, полиција истражује да ли су и преостала двојица учествовала у злостављању.

Ovde imamo malo složeniju situaciju, devojčica je prvo oteta, pa zlostavljana i silovana od ponedeljka uveče do utorka posle podne.
Onda je, pre nego što se onesvestila, rekla policiji da SU je držali tu celu noć… a na sve to policija ISTRAŽUJE da li su i preostala dvojica mladića učestvovala u zlostavljanju??? Pitam se, pitam… da li je za zlostavljanje (po standardima policije) potrebno još nešto uraditi? Nije dovoljno da su učestvovali u otmici i držanju u podrumu???
Joooooooooooooooooooj!!!

 

Pomalo tužan vic…

Sveti Petar je okupio Stanovnike Neba vidno raspoložen.
- Imam za sve vas radosnu vest! I kod nas na Nebu je najzad uvedena
kablovska!
Prolomio se aplauz sa svih strana.
- Za početak neće biti cenzure i možete da gledate šta god hoćete -
obavestio ih je Sveti Petar. – Ali ja bih vam preporučio veronauku i
eventualno sport…

Stanovnik neba Slobodan Milošević je odlučio da ignoriše preporuku
svog čuvara i čim se dokopao daljinskog okrenuo je RTS.
Na njegovu radost počinjao je Dnevnik.

“U toku svoga odmora na Kopaoniku predsednik Belorusije Lukašenko
odvojio je malo vremena da porazgovara sa državnim vrhom Srbije…”
- Drug Aleksandar se odmara u Srbiji?! – iznenadio se drug Sloba.

“Predsednik Srbije ponovo se obratio pismom savetu bezbednosti u kome
ih podseća da je Kosovo integralni i neodvojivi deo Srbije i da ni po koju
cenu nećemo priznati bilo kakvu takozvanu republiku Kosovo…”
- To kolega! – odobravao je glasno. – Ne damo Kosovo!

“Ministar policije Ivica Dačić izvršio je danas smotru Specijalnih
jedinica policije. Ministar je pohvalio rad policajaca i izrazio potrebu za
povećanjem kadrova….”
- Ma zar je to moguće?! Moj mali Ivica ministar policije! – reagovao
je čudjenjem bivši predsednik.

“Predsednik Vlade u razgovoru sa sindikatima je naglasio da je program
vlade socijalno odgovorna država i da će sve dosadašnje privatizacije biti
ponovo preispitane….
- Dabome! – slagao se drug Sloba. – Dole kapitalizam! Živeo
socijalizam!

“Ministar za infrastrukturu Milutin Mrkonjić obišao je gradilište na
mostu kod Beške i obećao da će most biti gotov mnogo pre roka….
- Pa moj drug Mrka opet gradi! – komentarisao je Milošević. – Ne mogu
da verujem!

“U Kosovskoj Mitrovici su gradjani srpske nacionalnosti ponovo
protestvovali i tražili da sa Kosova što pre odu predstavnici medjunarodnih
snaga….
- Tako je drugovi!- pljeskao je drug Sloba. – Isterajte sve okupatore
sa svete srpske zemlje!

“U Naftnoj industriji Srbije danas se predstavilo novo poslovodstvo
koje sačinjavaju novi vlasnici iz Rusije…
- Rusi kupili NIS?! Pa to je fenomenalno! – radovao se drug Sloba.

“Predsednica parlamenta Slavica Djukić-Dejanović danas je zakazala
sastanak predsednika poslaničkih klubova da bi izašlo iz aktuelne krize…
- Drugarica Slavica predsednica parlamenta!!

Slobodan Milošević je iznenada ustao od televizora i otrčao kod Svetog
Petra.
- Dosta je bilo ove farse!- vikao je na zbunjenog sveca. – Koga vi
zezate, bre!? Mene ste našli! Pa ja uopšte nisam umro!

 

U susret prvom prolećnom vikendu…

Petak je…konačno!

Znam da mi je to postalo trajno stanje, ali… mnogo sam umorna. Jutros sam se setila kako sam pisala pisma prijateljicama i prijateljima prošle godine, manje više redovno, u sred ludila učenja, novih ljudi, novih mesta, razdvojenosti od nekih dragih osoba… I stizala.

A ovde me sve melje i lomi, dane provodim u iščekivanju momenta kada ću moći da SPAVAM. Pa se pitam – kakav je ovo život? I da li ću ga već jednom promeniti?

Razmišljam o nedelji koja je prošla, o svim informacijama koje sam videla/pročitala/čula/doživela… Pa da podelim neke detelje ove (ne)uobičajeno burne nedelje sa vama:

- debata oko Zakona protiv diskriminacije u jeku, zamena teza, spuštanje pa ponovno podizanje tenzije… E, šta smo sve mogle/i da saznamo o diskriminaciji (one/i koji su imale/i dovoljno snage da prate)… popovske i radikalske baljezgarije na sve strane, nesrećna poslanica NS (ona što ‘prezuva’ čizmice u Skupštini) koja kaze da su i oni LGBT – Legitimni Gradjanski Branioci Tradicije!?! A ja se pitam šta i/ili ko je to njoj/njima dao legitimitet? Verovatno apostol Pavle čije reči (zapisane u Bibliji?!?) citira za skupštinskom govornicom kao apsolutnu istinu, nešto o čemu nema diskusije… Tradicija!? Rastegljivo, ako mene neko pita… Jedino što ne razumem je kako to neke osobe sebi daju za pravo da propisuju šta je svima drugima tradicija i koje su to ‘univerzalne vrednosti’ za sve nas. Poslanica-čizmica je, dosledno svom univerzalnom neshvatanju predloženog teksta zakona, pitala i da li je diskriminacija kada neko kaže da je ona aseksualna… Ja bih rekla da nije diskriminacija, ali je blizu apsolutnoj istini – što nije trenutna tema J

- 600 amandmana na zakon od 60tak članova?!?!? Kakva aktivnost poslanika/ca… Prednjače (naravno) najzabrinutiji za budućnost napaćenog&nebeskog naroda – šešeljići (morala sam da dodam negde Ć, tek da bude autentičnije/srpskije/pravoslavnije) – miniranje rada i ovako minirane i sramotne Skupštine…

- Dok je većina poslanika/ca zabrinuta za budućnost i opstanak (diskriminisane) većine – kako reče nova radikalska zvezda, dušebriznici/e koji su obesmišljavanjem teksta predloženog zakona stigli do problema gej brakova i usvajanja dece, svetske anti-srpske zavere i ostalih gluposti kojih ne želim ni da se setim - u zemlji se dešavaju još neke stvari…

- Ministarstvo za rad i socijalna pitanja u Srbiji namerava da prebaci u Vranje 62 romske porodice koje treuntno žive u ilegalnom naselju ispod mosta Gazela, uprkos neslaganjima lokalne uprave u Vranju. U poruci koju je Ministarstvo poslalo gradonačelniku Vranja, kaže se da je “preseljenje tih porodica prioritet“ i da se “mora sprovesti u skladu sa politikom prisilne evikcije“ koju promovišu Evropska investiciona banka i Evropska banka za razvoj i rekonstrukciju koje su dale zajam za rekonstruciju mosta Gazela. Lokalne vlasti se ne slažu sa tom naredbom Ministarstva, iako su pod strašnim pritiskom. Branimir Stojančić, član Gradskog veća Vranja zadužen za socijanu politiku kaže da se ovom odlukom vrši diskriminacija među stanovnicima glavnog grada i da bi ovo preseljenje Roma ugrozilo osnovno ljudsko pravo da izaberu mesto u kojem će da žive. Ovi Romi imaju prebivalište u Vranju, ali oni imaju pravo da sami izaberu gde hoće da žive. Oni su odavno došli u Beograd, nadajući se da će tu moći da obezbede (bolji) život, rekao je Stojančić. Ministarstvo je utvrdilo da od 175 porodica koje žive pod mostom, 113 zadovoljava kriterijume za raseljavanje po Beogradu. U obaveštenju koje je Ministarstvo poslalo vlastima u Vranju kaže se da preostale porodice ne mogu da ostanu jer bi to “podstaklo dalje migracije u Beograd“ . “Grad Vranje odvaja za socijalnu brigu 800.000 evra od ukupnog budžeta koji iznosi 18 miliona evra, a 70% korisnika socijalne pomoći su Romi. Jednostavno ne možemo da iznesemo još 62 porodice“, kaže Stojančić. Mile Bajramović, predsednik udruženja građana Romalen kaže da je ovo klasičan slučaj diskriminacije Roma. “Odluka ministarstva je krivo tumačenje sopstvene uloge koja je da brine o socijalnim i radnim pitanjima. Od čega će ti ljudi da žive ako se vrate u Vranje“, kaže. “Izbacuju ih iz Beograda iako Romi taj Beograd čiste. Bojim se da će neko da donese odluku da nas isteraju i iz Srbije“, kaže Bajramović. Romi u Srbiji, njih oko 150.000, dobili su 2002. godine status nacionalne manjine. Po svim izveštajima, Romi su ekonomski i socijalno najugroženija etnička grupa u Srbiji. Vest preuzeta sa Balkan InSigh

- Pripadnici MUPa uhapsili su danas (20.03.09.) tri osobe zbog osnovane sumnje da su izvrsili krivicno delo trgovine ljudima uz pomoc nepoznatih lica ciji se identitet utvrdjuje.Policija je saopstila da je zadrzala Bajra Suljkovica (38) i Sabahudina Granicu (46) iz Novog Pazara i Gabrijelu Imamovic (37) iz Beograda. “Osumnjiceni su u duzem vremenskom periodu vrsili vrbovanje, kupovinu i prodaju devojaka, medju kojima je bilo i maloletnica, za rad u kafe baru Bristol u Novom Pazaru, gde su ih navodili na prostituciju”, kaze se u saopstenju. U saopstenju se dodaje da su pripadnici novopazarske policije 18. marta izvrsili kontrolu kafe bara Bristol, ciji je Suljkovic vlasnik, gde su zatekli Granicu i Gabrijelu Imamovic. U nocnom baru je bilo i više zenskih osoba koje su “zatecene u pruzanju seksualnih usluga klijentima sa teritorije Novog Pazara i Raske”.”Policija nastavlja rad na utvrdjivanju svih okolnosti u vezi sa rasvetljavanjem ovog krivicnog dela i drugim potencijalnim zrtvama trgovine ljudima, nakon cega ce, u zakonskom roku, nadleznom Okruznom tuzilastvu biti podneta krivicna prijava”, kaze se u saopstenju. Preuzeto sa Danas

- Kragujevac, Novi Sad, ČačakZbog više slučajeva nasilja i zlostavljanja članova porodice juče je uhapšeno četvoro osumnjičenih za to krivično delo. Policija u Lapovu uhapsila je Momira D. (34) iz tog mesta, saopštila je juče uprava Ministarstva unutrašnjih poslova u Kragujevcu. U saopštenju se navodi da je Momir u sredu, 18. marta oko podneva, u porodičnoj kući pretio majci, udario je nogom, a u prisustvu policije nastavio je da vređa roditelje zbog čega je sproveden sudiji Opštinskog suda u Batočini. Posle saslušanja, istražni sudija ga je pustio da se brani sa slobode. Navodi se da je Momir pri povratku kući, u ugostiteljskom objektu „Sfinga“ u Lapovu, zatekao maloletnog sina i udario ga rukom, a u dvorištu porodične kuće tukao je oca pesnicama u stomak i davio ga. Nakon toga određen mu je dvodnevni pritvor, nakon čega će uz krivičnu prijavu biti sproveden istražnom sudiji, dodaje se u saopštenju. Istovremeno učenik četvrtog razreda osnovne škole u Čačku A. P. (10) primljen je u čačansku bolnicu sa teškim povredama pošto ga je pretukla majka S. P, potvrđeno je u bolnici. Dečaka je u bolnicu dovela učiteljica koja je na času fizičkog vaspitanja primetila da dečak ima brojne modrice, podlive i ogrebotine po telu. Dečak je zadržan na bolničkom lečenju, a slučaj je prijavljen policiji i Centru za socijalni rad. Dan pre toga, na isto odeljenje dečije hirurgije primljen je šestogodišnji dečak B. P. iz Čačka, koga je pretukao očuh V. M, koji je sada u pritvoru, nanevši mu teške telesne povrede preloma jednog rebra, brojne modrice i posekotine po glavi i telu.Novosadska policija uhapsila je Stojana Đ. (53) iz Temerina zbog sumnje da je kaišem tukao ćerku B. Đ. (20) i naneo joj telesne povrede, saopšteno je iz policije. Stojan Đ. zadržan je u policijskom pritvoru, a biće izveden pred istražnog sudiju Opštinskog suda u Temerinu, navodi se u saopštenju. Policija je privela i Slavka G. iz Kulpina koji se tereti da je u porodičnoj kući pijan davio suprugu V. G. (44), a nakon toga ju je oborio na pod i udarao pesnicom po licu. Protiv Slavka G. biće podnet i zahtev za pokretanje prekršajnog postupka, zbog sumnje da je supruzi pretio smrću, dodaje se u saopštenju. Osumnjičeni je zadržan u pritvoru, do saslušanja pred istražnim sudijom, piše u saopštenju. Preuzeto sa Danas

- Prema saopštenju policije, juče rano ujutro (18.03.2009.) u ulici Omladinskih brigada kod broja 44, pripadnik Interventne jedinice upotrebio je vatreno oružje, prilikom čega je Đorđe Zarić(1985) ubijen. Policija je već donela rešenje o pritvoru policijskog službenika i u roku od 48 sati će ga uz krivičnu prijavu privesti istražnom sudiji Okružnog suda u Beogradu na saslušanje. Prema saopštenju, pripadnici Interventne jedinice su u ulici Aleksinačkih rudara bili u poteri za vozilom, koje je prošlo kroz crveno svetlo na semaforu, a uspeli su da ga zaustave preprečavanjem u ulici Omladinskih brigada i naredili licima da izađu. „Posle više upozorenja i odbijanja lica da napuste vozilo, policijski službenik koji se nalazio sa suvozačeve strane, iz bezbednosnih razloga je uperio službeni pištolj. Prilikom izlaska iz vozila, suvozačĐorđe Zarićje vratima vozila zakačio policijskog službenika u predelu ruke, a zatim odgurnuo pištolj, posle čega je službeni pištolj opalio“, navodi se u saopštenju policije i dodaje se da je tom prilikom Zarićzadobio povrede u predelu glave, od kojih je preminuo na licu mesta. Smrt je konstatovao dežurni lekar u 4,30. Na lice mesta je ubrzo došla i devojka Đorđa Zarića koja je policiju obavestila da su se oni vraćali sa jednog od beogradskih splavova i da je ona upravljala Zarićevim automobilom, jer je on bio u alkoholisanom stanju, a njega je prevezao prijatelj, kod koga je alko-testom utvrđeno prisustvo 1,36 promila alkohola u krvi. Izvor: Danas
U Blicu je izašao tekst o istraživanju kojim su Ministarstvo zdravlja i Institut za javno zdravlje »Batut« ispitivali zadovoljstvo porodilja uslugama u porodilištima u Srbiji. Evo nekih delova (1125 žena iz 40 porodilišta) – ne postoji pravovremeno informisanje trudnica, dešavalo se da majke i po 12 sati ne znaju ništa o detetu, kao i da žene izgube mleko zbog upale grudi na koje niko (ni babice ni lekari/ke) nije odreagovao/la na vreme. Najčešće zamerke su na neljubaznost lekara/ki i sestara, lošu higijenu u toaletima, nepostojanje čiviluka i ormarića, bezukusnu hranu, nedovoljna informisanost o dojenju i porodjaju... U nekim bolnicama ih nazivaju stokom, kravama! Još detaljnije – hrana je neslana (Opšta bolnica Pančevo); pacijentkinje nazivaju kravama, stokom, kretenima (Opšta bolnica Pančevo); loša higijena, posebno toaleta (Opšta bolnica Sombor, GAK Narodni front, Opšta bolnica Vršac, Klinika za ginekologiju i akušerstvo KC Vojvodina...);neposvećenost pedijatrijskih sestara (Opšta bolnica Vršac); porodilje puše u toaletu (GAK Narodni front)...

- Vest iz Kurira - Porodica Simonović iz Batajnice dala je svojoj pre osam dana rođenoj ćerki ime Srbija. Na pitanje zašto baš to ime, ponosna mama Ana odgovara da im je ceo život posvećen Srbiji. Ističe da se najbliža rodbina nije čudila njihovoj odluci, ali da su pojedini pitali „šta će biti kada neko opsuje Srbiju“.
"Jednostavno, to je naša odluka i želja. Ceo život nam je borba za Srbiju. Bitno nam je da se kum složio sa tim. Kad sam ostala u drugom stanju, razmišljali smo da dete dobije ime po našoj krsnoj slavi Sveti Nikola. Da smo dobili dečaka, kao što smo očekivali, zvao bi se Miloš Srbin Simonović. Voleli bismo da dobijemo i sina, ali ne znam šta će biti ako dobijemo još jednu ćerkicu. Sigurno će sva imena naše dece biti vezana za veru i Srbiju jer smatramo da je bezveze davati beznačajna imena. Zasad nema nikakav nadimak, osim toga da joj tepamo sa 'moja mila Srbija", priča ponosno mama Ana Simonović.
Kaže da je saznala da je trudna kad su iz Beograda krenuli pešaka ka Gazimestanu. Mučninu je dobila na 400. kilometru od Beograda.
Bebin tata Vladica rekao nam je da je u osnovnoj školi imao druga koji se zvao Karađorđe, a njegova rođena sestra zvala se Srbija.
"Nisam ih video dosta godina. Otišli su da žive u inostranstvo gde su im i roditelji. Bilo bi mi veoma drago da čuju koje ime sam dao mojoj ćerkici", priča uzbuđeni tata.
Vladica Simonović, Srbijin otac, predsednik je Familije srpskih navijača, a sa suprugom Anom se bavi humanitarnim radom.
Novinare Kurira i Glasa javnosti srećni Simonovići dočekali su ljubazno uz kafu i tortu koja se zove „hilandar“. U uglu sobe smešten je krevetac s grbom Nemanjića, ručnim radom Srbijinog tate Vladice.
"Kad može Jelena Karleuša svoju ćerkicu da nazove Atina, možemo i mi našu ovako", dodaje mama Ana.

Mislim da je izlišan svaki dalji komentar... Još malo pa počinje proleće i vikend :)

Prespavati jutro...prespavati vek... i probuditi se u nekoj drugoj Srbiji...

 

Trousers and Gender Equality

Trousers (or pants in Australia and United States of America) were considered to be inappropriate for women until the late nineteenth century. Partially as a result of women entering the workforce, the popularity of the bicycle and the women’s movement, the resistance against women in trousers gradually vanished. In China and Malaysia, trousers have long been considered acceptable for women.

There are some religions that prohibit women from wearing trousers and require all women and often young girls to wear only skirts or dresses. These include: Orthodox Jews; Traditionalist Catholics (Society of Saint Pius X); Mennonites; and Pentecostals.

Pre-20th Century

In the 1660s, women began to adopt masculine styles. They wore riding habits consisting of a ‘petticoat’ (skirt) and a coat similar to a man’s. In the 18th century they continued to wear a riding habit for most outdoor activities. This ensemble evolved further in the 19th century as women began to participate in a wider variety of sports. A variation of trousers was finally introduced into the female wardrobe when cycling became popular in the 1890s. In addition, during the late 1800s, women started to wear pants for industrial work. The Wigan pit brow girls scandalized Victorian society by wearing trousers for their dangerous work in the coal mines. They wore skirts over their trousers and rolled them up to their waist to keep them out of the way. Women working the ranches of the 19th century American West also wore trousers for riding.

Early 20th Century

It was Eastern culture that inspired French designer Paul Poiret (1879–1944) to become one of the first to design pants for women. In 1913 Poiret created loose-fitting, wide-leg trousers for women called harem pants, which were based on the costumes of the popular opera Sheherazade. The French designer, Gabrielle “Coco” Chanel (1883–1971), loved wearing trousers herself, often dressing in her boyfriend’s suits, and she began designing pants for women to wear while doing sports and other activities. Chanel designed horseback riding trousers for women, who had previously ridden sidesaddle in heavy skirts.

During the 1930s pants continued to be stylish, although they were still shocking to many. Audiences were both fascinated and horrified by glamorous actresses of the time, such as Marlene Dietrich (c. 1901–1992) and Katharine Hepburn (1909–2003), who wore trousers regularly. Though some designers created tailored slack suits for women, wearing pants was still not widely accepted. Some conservatives considered women in pants unnatural and masculine. However, by 1939 Vogue, the respected fashion magazine, pictured women in trousers for the first time, and many women wore pants for playing golf or tennis and riding or bicycling.

World War II

During World War II, women working in factories and doing other forms of “men’s work” on war service wore trousers when the work demanded it, and in the post-war era trousers became acceptable casual wear for gardening, the beach, and other leisure pursuits. In Britain, because of the rationing of clothing, many women took to wearing their husbands’ civilian clothes, including their trousers, to work while their husbands were away in the armed forces. This was partly because they were seen as practical garments of workwear, and partly to allow women to keep their clothing allowance for other uses. As this practice of wearing trousers became more widespread and as the men’s clothes wore out, replacements were needed, so that by the summer of 1944 it was reported that sales of women’s trousers were five times more than in the previous year.

In the 1960s, André Courrèges introduced long trousers for women as a fashion item, leading to the era of the pantsuit and designer jeans and the gradual eroding of the prohibitions against girls and women wearing trousers in schools, the workplace, and fine restaurants.

Preuzeto sa Wikigender

1933trousers-thumbmarlenedietrichhepburn1-318x468