Archive for January, 2009

Politika ženske solidarnosti

Monday, January 19th, 2009

Autorka: Lepa Mladjenović, 2005.

Ženska solidarnost počinje sa odlukom da čujem Drugu, da čujem njeno iskustvo, da pustim da njena priča izadje napolje onako kako je ona meni govori. A to znači da sam se složila da je iskustvo svake žene jednako vredno. Da sam sebi važna i da mi je druga važna.

Ženska solidarnost je odluka da priču Druge čujem, sa vrednostima i interpetacijama kakva ona sama ima. To znači da mi je stalo do nje, i da sam odlučila da imam prostor za priču Druge. Onda sam ja za Drugu javnost. Ona ima svedokinju. I njen jezik je u mom telu.

Solidarnost je izbor kojim validiram sebe i drugu. Potvrdjujem svoju posebnost i njenu posebnost. Kada čujem Drugu, kada odlučim da je razumem, onda je to početak razmene, ona više nije sama, ni ja nisam sama. Naučila sam o njoj i o sebi. Njena priča podstiče moju promenu. Ja sam prihvatila da etika brige bude moj izbor.

Ženska solidarnost znači da smo donele odluku da želimo da razumemo Drugu, da je shvatimo u kontekstu hijerarhija patrijarhalnog sistema, u kontekstu društvenih diskriminacija i dnevne politike. Za to nam je potrebno da stalno ispočetka učimo ko smo mi, emotivno, društveno, politički. Da stalno ispočetka učimo ko je Druga.

Dakle, kako ću razumeti jednu mladu Albanku iz Prištine, koja je pet godina išla u stare kuće i mračne podrume da studira muziku i do septembra 1999 nikada nije videla simfonijski orkestar, a sada ima strah da samnom, u Prištini, govori srpski jezik? Kako ću razumeti jednu mamu Romkinju iz Novog Sada koja je ceo život provela na periferiji grada i sad se plaši da ode na roditeljski sastanak u belu, ne-romsku školu svoje ćerke? Da li znam da lezbejka iz Šapca predamnom ćuti jer joj nisam dala do znanja da u sebi imam prostora za njenu različitost. Kako ću je pitati zašto se plaši, a da ne unesem celu istoriju mržnje prema Romkinjama/ Albankama/lezbejkama u tonu i izabranim rečima?

Ženska solidarnost je početak defašizacije svake od nas. Zato što biramo razumevanje, a ne osudu, zato što biramo empatiju, a ne mržnju. Tako prelazimo granicu nacionalnog konsensusa o pravljenju Neprijatelja. ŽENSKA SOLIDARNOST JE POLITIKA ANTI-FAŠIZMA. Zato što nas se tiče kako su Druge/i.

Ženski solidarno znači da nam svoji nisu važniji i bolji i lepši od onih drugih. Ženska solidarnost je medjunarodna. Jer je nacionalni identitet samo jedna od različitosti u svetu. Biti ženski solidarna znači biti izdajica patrijarhata, jer nam svoja deca nisu nužno bolja od druge dece, jer sebe vrednujem jednako kao i druge, pošto znam da hijerarhije patrijarhata vode u nasilje nad ženama, decom, zajednicama sa manje društvene moći. U rat. Kreativna nelojalnost patrijarhatu je početak ženske solidarnosti, a to znači da brinemo – politički i emotivno – o sebi i drugima jednako.

Tako je ženska solidarnost feministička politika.


Bebe u zatvoru ili o ljudskim pravima u Srbiji…

Friday, January 16th, 2009

Pre tri dana je na B92 objavljen tekst pod nazivom “Život beba u požarevačkom zatvoru” , pa da podelim sa vama neka razmišljanja…

johnnycashbabytee-folsomprison_1_108639_white-black_l

photo taken from:This site

»U ženskom zatvoru u Požarevcu, pored osuđenica, žive i dve bebe čije su se majke porodile na izdržavanju zatvorske kazne. Posle godinu dana, ova deca biće odvojena od majke i svoj život nastaviće izvan zatvorskog kruga.

A ja se pitam da li te žene uopšte treba da budu u zatvoru dok su trudne? Šta bi se to tako značajno desilo u Srbiji kada bi izdržavanje kazni bilo odloženo/prekinuto za taj period? I da li ta deca treba da budu odvojena od majki? Šta je sa dečijim pravima? Ženskim? Ljudskim? Hm… Baviću se još ovom temom!

Ipak, mada se svi trude da se mališani ni po čemu ne razlikuju od svojih vršnjaka, stručnjaci kažu da je za formiranje ličnosti veoma važna prva godina života.
Ženski zatvor u Požarevcu prvi je dom za Nemanju čija se majka, 36-godišnja Z.S. porodila tokom odsluženja zatvorske kazne.

Dok većina osuđenica provodi svoj uobičajeni dan – šije, tka ili čisti orahe, Z.S. uz pomoć negovateljica, koje su takođe osuđenice, i stražarki u odvojenoj zgradi u zatvorskom krugu neguje svoje dete.

Na ovom mestu saznajemo da je uobičajen dan osudjenica – šivenje, tkanje ili čišćenje oraha?!?!? Eeeeee, zemljo Srbijo! Pa zar je to sve što one mogu da rade? Čak i da ostavim za momenat po strani rodne stereotipe i podelu na ‘ženske’ i ‘muške’ poslove – zamislite takav radni dan…Eto, danas sam očistila 15 kg oraha, neverovatno inspirativno, slatka moja! Ne mogu da dočekam da izadjem iz zatvora pa da svoje novostečene veštine ponudim na tržištu rada, čujem da je potražnja ogromna!

Dobro, znam da sam malo gorka, ALI…


“Kad sam dobila bolove za porođaj, odmah su potrčale straža, komandirice. Odmah uput, kola smo dobili, odveli me u bolnicu, ne da se porodim ovde, nego u bolnici”, kaže osuđenica u ženskom zatvoru u Požarevcu Z. S.
Sa Nemanjom sobu deli Martin, još jedna beba rođena iza rešetaka. Tu je i mesto za prepovijanje beba, pelene i sve što je potrebno za njihov normalan razvoj do godinu dana.

Baš me zanima šta je još SVE tu?


Ako majka i posle toga ostaje u zatvoru, uspostavlja se kontakt sa ocem, porodicom i kao poslednje rešenje, sa Centrom za socijalni rad, koji preuzima brigu o detetu.

Mnogo je tužno… razmišljam, ako dete ima oca koji je voljan da se brine – može da prodje, isti slučaj je i sa porodicom… Osim što je stigmatizacija sigurno sveprisutna. O poslednjem pomenutom rešenju ne želom ni da razmišljam…


“Svaka beba koja se rodi ovde u bolnici, naravno, upisuje se u matičnu knjigu rođenih za matično područje Požarevac, ali nema nijednog podatka koji bi ukazivao da je majka u tom momentu bila na izdržavanju kazne i o tome se strogo vodi računa”, objašnjava Anka Gogić-Mitić, upravnica ženskog zatvora u Požarevcu.
I pored sveg truda da deca rođena u požarevačkom zatvoru ne budu ni na koji način obeležena, Z.S. obećava da će svom sinu pričati o njegovim prvim danima.
“Kad bude malo veći – hoću. Bolje da sluša od roditelja nego od drugih ljudi. Hoću, reći ću mu da sam pogrešila i da sam bila u zatvoru”, kaže Z.S.
Zatvor sigurno nije najbolje mesto za početak života, ali ideja da majka i dete što duže budu zajedno je odlična jer majka i dete su par, kaže psihoanalitičar Aleksandar Vučo.

Još malo stereotipa… Zašto bi majka i dete bili par? Slažem se da je majka izuzetno važna za dete, ali postavljanje žene u poziciju ‘para sa svojim detetom’ je meni previše.

I još samo jedan komentar – kako muškarac, pa bio on i psihoanalitičar, zna kakav je odnos ‘majka-dete’? Ovo me podseća na Frojda i njegova iscrpna teoretisanja o različitim vrstama ženskih orgazama… Odakle je on to mogao da zna???


“Ta ideja da dete bude s majkom godinu dana je jako dobra jer katastrofične su stvari ako se dete odmah odvoji od majke”, rekao je Vučo.
“Za dete, a mislim i za majku, taj trenutak je kao izgon iz raja. To je jedna katastrofična situacija u svakom pogledu i sigurno je da će ostaviti tragove i na dete i na majku”, dodao je on.

Hm… ovo valjda treba da je opštepoznat osećaj? No comment!


Stručnjaci su saglasni da je prva godina života jedan od ključnih perioda za razvoj ličnosti.
Kada se ova vrata poslednji put zatvore iza Nemanje, Martina i ostalih beba rođenih u požarevačkom ženskom zatvoru, društvo je dužno da im da iste šanse kao svim njihovim vršnjacima.«

Joooooj! To me i brine…

(preuzeto sa: B92)

Sledeća (po meni povezana) vest je da Komitet Saveta Evrope za sprečavanje mučenja i nečovečnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja (CPT) objavio 14. januara 2009. godine izveštaj o redovnoj poseti Srbiji tokom 2007 godine, zajedno sa odgovorom srpskih vlasti.

»Kada je reč o zatvorima, delegacija skoro da nije primila ni jednu prijavu o zlostavljanju zatvorenika od stane zatvorskog osoblja u Sremskoj Mitrovici, dok je u Okružnom zatvoru u Beogradu bilo samo nekoliko. Ovo predstavlja kontrast u odnosu na situaciju u Kazneno popravnom zavodu Zabela u Požarevcu gde je delegacija primila određen broj prijava o fizičkom zlostavljanju. CPT je preporučio mere sa ciljem smanjenja tenzija u požarevačkom zatvoru, naročito u delu visoke bezbednosti ali i u pritvorskoj jedinici.

CPT je uočio zabrinjavajući nivo prenatrpanosti u svim zatvorima koje je posetio, naročito u delovima gde su smešteni pritvorenici. Komitet je uzeo u obzir tekuće i planirano renoviranje i proširenje kapaciteta različitih zatvora i pozvao srpske vlasti da, kao stvar visokog prioriteta, osmisle sveobuhvatan i budžetski pokriven program renoviranja Okružnog zatvora u Beogradu. Situacija je dodatno pogoršana zbog nedostatka konstruktivnih aktivnosti namenjenih zatvorenicima u pritvorskim jedinicama, kao i zbog odsustva odgovarajućih mera za sprovođenje svrsishodnih aktivnosti kao i mogućnosti radnog angažovanja za osuđene zatvorenike.«

Izvestaj CPT-a o poseti Srbiji i odgovor vlasti Republike Srbije su dostupni na internet stranici Komiteta

(preuzeto sa sajta Kancelarije Saveta Evrope u Beogradu )

Foto konkurs – Žena okom žene

Thursday, January 15th, 2009

ExPozicija – neformalna grupa žena iz Pančeva u saradnji sa Foto kino i video savezom Vojvodine vas poziva da učestvujete na foto izložbi “Žena okom žene” koja je deo projekta “Položaj žene u Vojvodini – na putu ka rodnoj ravnopravnosti”.

Ovaj projekt je podržan od strane Ekumenske Inicijative Žena iz Omiša, Republika Hrvatska, a realizuje se uz podršku Inicijative za inkluziju VelikiMali Pančevo.

O rodnoj ravnopravnosti se često priča u medijima u poslednje vreme, ali je sazrevanje svesti o značaju rodne ravnopravnosti spor proces kod nas, iako je preduslov za temeljne demokratske promene i primenu procedura i zakona koji su na snazi u zemljama u regionu.

Lošiji socio-ekonomski položaj žene u Srbiji je činjenica, što je posebno naglašeno u slučaju žena iz marginalizovanih grupa u Vojvodini u kojoj živi 27 nacionalnih i desetak verskih manjina, te su one često duplo, trostruko ili višestruko diskriminisane.

9

51

Osnovni problem je sistemska i vekovna, ‘tradicionalna’ i opšteprihvaćena neravnopravnost izmedju muškaraca i žena.

Organizovanje ove foto izložbe je jedan od koraka aktivnog zagovaranja za hitno donošenje Zakona o rodnoj ravnopravnosti jer će to stvoriti pravni preduslov za prekid dikriminatornih praksi i postizanje pune rodne ravnopravnosti, odnosno stvaranje jednakih mogućnosti za muškarce i žene na svim nivoima i u svim segmentima društvenog i privatnog života.

12

10

Pozivamo žene, bez obzira na rasu, veru,nacionalnu/etničku pripadnost, godine, poreklo, gradjanski status, seksualnu orijentaciju, invaliditet, političku opredeljenost, ili neko drugo lično svojstvo, da učestvuju na konkursu i da kroz objektive pokažu kako vide svoj položaj i/ili položaj drugih žena u Vojvodini.

Pokažite dobre i loše primere, predstavite široj javnosti sve specifičnosti i osobenosti koje smatrate delom svog identita.

Rok za prijem radova je 01. februar 2009.

1 4 2

Žiriranje radova je predvidjeno za 10. februar 2009.

Izložba fotografija je planirana za 20. februar 2009. godine u Novom Sadu, a planirane su i izložbe u Pančevu i Zrenjaninu (o terminima ćete biti naknadno obavešteni).

Žiriranje će obaviti tri člana/ce Umetničkog saveta Foto kino i video saveza Vojvodine.

8 71

PROPOZICIJE ZA IZLOŽBU “ŽENA OKOM ŽENE”

Pravo učešća imaju sve žene, bez obzira na članstvo u foto kino klubovima ili prethodno bavljenje fotografijom.

Svaka kandidatkinja može da pošalje do 6 (šest) fotografija formata 20×30 cm do 30×45 ili izvedeni format.

Fotografije mogu biti kaširane na kartonu ne debljem od 1 mm s time da tako kaširane fotografije ne budu veće od formata 30×45 cm.
Tema ove izložbe je »Žena okom žene«
Radove propisno upakovane dostaviti do 01.02.2009. godine na adresu

Foto kino i video savez Vojvodine
21000 Novi Sad, Nikole Pašića 34.

3 11

Žiriranje fotografija biće obavljeno 10.02.2009. godine.
Otvaranje izložbe će se biti održano 20.02.2009. godine.
Radovi će biti vraćeni autorkama najkasnije do 30.06.2009. godine.

Svaka autorka na pozadini svake fotografije treba da napiše sve potrebne podatke o fotografiji kao i datumu nastanka. Fotografije ne smeju biti starije od godinu dana.
Uz priložene fotografije dostaviti CD sa digitalnim fajlovima veličine 10 x15 cm / 300 dpi – za katalog
Žiriranje fotografija će obaviti žiri od 3 člana/ice Umetničkog saveta FKVSV. Žiriranje je javno.


13 14

63

Žiri će dodeliti sledeće nagrade:
Prvu nagradu za pojedinačnu fotografiju i kolekciju.
Drugu nagradu za pojedinačnu fotografiju i kolekciju.
Treću nagradu za pojedinačnu fotografiju i kolekciju.
Dve pohvale, za fotografiju i za kolekciju fotografija.

Radovi koji ne stignu do predviđenog roka za prijem neće biti žirirani.

15